петак, 9. март 2012.

Rasan konj



Ona je veoma ružna. Međutim, ona je izvrsna! Nju su Vreme i Ljubav rovašili svojim belezima i surovo je poučili šta svaki minut i svaki poljubac otkinu od mladosti i od svežine.
Istinski je ružna; ona je mrav, pauk, ako hoćete, pravi kostur; ali je ona i melem, eliksir, čarolija! ukratko, ona je bajna.
Vreme nije moglo da naruši praštava sazvučja njenoga hoda ni neuništivu skladnost njene građe. Ljubav nije pokvarila prijatnost detinjeg joj daha; a Vreme nije iščupalo ni jednu vlas bujne joj grive iz koje divljim mirisima odiše sva životnost francuskog juga: NIm, Eks, Arl, Avinjon, Narbona, Tuluza, gradovi suncem blagosiljani, puni ljubavi i čari.
Nju su Vreme i Ljubav uzalud ljuto ujedali; ni u čemu nisu umanjili neodređenu ali večitu draž njenih dečačkih grudi.
Islužena možda, ali ne i sustala, a vazda junačka, podseća na one konje plemenite rase, koje oko pravog ljubitelja raspozna čak i kada su upregnuti u neku kočiju za iznajmljivanje ili u kakve teške tarnice.
A zatim, tako je krotka i tako revnosna! Ona voli kao s jeseni što se voli; reklo bi se da joj prethodnice zime užižu u srcu neki novi plam, a u ropskoj njenoj milošti nikada ničega zamornog nema.

Нема коментара:

Постави коментар